Trg kralja Tomislava smješten je u samom središtu Zagreba, između Glavnog željezničkog kolodvora, Trga Ante Starčevića i Trga J. J. Strossmayera, svega desetak minuta hoda ili oko 800 metara od glavnog gradskog trga, Trga bana Josipa Jelačića. Središte trga čini prostrani zeleni park, važan dio Lenucijeve potkove, koji je 1970. godine proglašen zaštićenim spomenikom parkovne arhitekture.
Ovaj javni prostor jedno je od omiljenih mjesta za odmor i okupljanje građana, a na njegovom sjevernom rubu ističe se Umjetnički paviljon, dok se na južnom kraju nalazi Glavni kolodvor – reprezentativna zgrada i važna prometna točka grada.
Na južnom dijelu trga dominira konjanički spomenik kralju Tomislavu, djelo kipara Roberta Frangeša Mihanovića, postavljen 1947. godine.
Spomenik prikazuje prvog hrvatskog kralja kao snažnog i odlučnog vladara na uzdignutom konju, s podignutim žezlom i kraljevskom jabukom, što simbolizira suverenitet, legitimitet i obranu hrvatske državnosti.
Kralj Tomislav bio je prvi hrvatski kralj i jedan od najvažnijih vladara u povijesti Hrvatske. Njegova vladavina početkom 10. stoljeća označila je uspon hrvatske države, a Tomislav je zaslužan za ujedinjenje hrvatskih kneževina i stvaranje snažne, međunarodno priznate kraljevine.
Najvažniji povijesni trenutak njegove vladavine bila je krunidba 925. godine na Duvanjskom polju, u blizini današnjeg Tomislavgrada. Time je Tomislav službeno postao prvi kralj Hrvatske. Njegova krunidba povezuje se sa saborskim okupljanjem i priznanjem od strane pape Ivana X., što je hrvatskoj državi donijelo međunarodni ugled i čvrstu legitimnost. Tomislav je nakon krunidbe učvrstio granice kraljevstva, osnažio vojsku i održavao savezništva s papom i europskim kraljevima.
Tijekom Tomislavove vladavine Hrvatska je postala najmoćnija sila na istočnoj obali Jadrana. Kralj je uspješno obranio zemlju od vanjskih prijetnji, posebice od Mađara i Bugara, te je učvrstio položaj hrvatskih plemića i Crkve u društvu.
Značaj kralja Tomislava za hrvatski narod ogleda se i u kasnijim stoljećima, gdje je njegov lik postao simbol državnosti, zajedništva i neovisnosti. U čast prvom hrvatskom kralju podignut je i konjanički spomenik na istoimenom zagrebačkom trgu, kao trajni podsjetnik na slavnu povijest i borbu za suverenitet.
Za vrijeme kralja Tomislava, početkom 10. stoljeća, hrvatska država zauzimala je najveći teritorijalni opseg u svojoj povijesti. Prostirala se od Jadranskog mora na zapadu do Drave na sjeveru, uključujući područja današnje Hrvatske, Bosne, dijelove Slavonije, Dalmacije te dio istočne obale Jadrana. Na zapadu je graničila s Istrom i Kranjskom, dok je na istoku dosezala do rijeke Drine i Srijema. Na jugu je obuhvaćala Zahumlje, Travunju i Neretvansku krajinu, a na sjeveroistoku do ušća Drave i Dunava, gdje su se nalazile tadašnje hrvatske županije.
Površina hrvatske države u vrijeme kralja Tomislava iznosila između 90.000 i 100.000 četvornih kilometara, čime je Hrvatska bila među najvećim državama srednjovjekovne srednje Europe. Granice su bile utvrđene rijekama Dravom i Savom na sjeveru, Jadranskim morem na zapadu, te rijekom Drinom i područjem Neretve na istoku i jugu.
Hrvatska je u Tomislavovo doba imala razvijenu vojnu silu – prema podacima splitskog crkvenog sabora iz 925. godine, kralj Tomislav raspolagao je s 100.000 pješaka, 60.000 konjanika i 80 ratnih lađa. Takva vojna moć omogućila je Hrvatskoj da uspješno brani svoje granice i zadrži autonomiju usprkos brojnim prijetnjama iz susjedstva.
Tomislavova Hrvatska bila je podijeljena na županije i imala razvijen sustav uprave, dok je sjedište kraljevstva bilo u okolici Knina. Razgranata mreža utvrda, crkava i naselja svjedoči o političkoj, vojnoj i kulturnoj snazi hrvatske države u tom razdoblju.
Za vrijeme kralja Tomislava Hrvatska je ostvarila značajne vojne uspjehe. Najvažnija je bila pobjeda nad bugarskim kraljem Simeonom I. u velikoj bitci kod planine Gvozd (današnja Petrova gora) oko 926. godine. Ova pobjeda osigurala je sigurnost hrvatskih granica i očuvala političku neovisnost kraljevstva. Tomislav je također uspješno spriječio prodore Mađara i sačuvao hrvatski teritorij od vanjskih prijetnji. Upravo zahvaljujući snažnoj vojsci i mornarici, Hrvatska je bila respektirana sila u srednjovjekovnoj Europi.
Oko 926. godine došlo je do odlučujuće bitke između hrvatske vojske pod vodstvom kralja Tomislava i bugarskih snaga cara Simeona I. Bitka se odvila kod planine Gvozd, danas poznate kao Petrova gora.
Suvremeni izvori ističu iznimnu vojnu spremnost i brojnost hrvatske vojske, koja je uspješno obranila zemlju od bugarske invazije. Pobjeda kod Gvozda zaustavila je širenje Bugarskog Carstva na zapad te učvrstila položaj hrvatske države i njezin međunarodni ugled.
Ova povijesna pobjeda simbolizira vojnu moć i mudrost kralja Tomislava te predstavlja jedno od najslavnijih poglavlja hrvatske srednjovjekovne povijesti.
Nakon ove bitke, odnosi između Hrvatske i Bugarske doživjeli su promjenu, a papa Ivan X. poslao je pismo kralju Tomislavu i splitskom nadbiskupu priznavši hrvatsku pobjedu i osnaživši Tomislavov autoritet u crkvenim i političkim pitanjima. Bitka kod Gvozda često se navodi kao najraniji poznati sukob u kojem je hrvatska vojska sudjelovala u ovako velikim razmjerima, a hrvatska pobjeda ostala je trajno zapisana kao dokaz vojničke snage i neovisnosti srednjovjekovne Hrvatske.
Točan datum smrti kralja Tomislava nije poznat, ali povjesničari smatraju da je preminuo oko 928. godine. Unatoč velikim uspjesima i važnosti za hrvatski narod, posljednje godine njegova života i okolnosti smrti ostale su nepoznate, što dodatno doprinosi gotovo legendarnoj povijesnoj ulozi kralja Tomislava.
Povijesni izvori iz njegova doba vrlo su oskudni te ne bilježe uzrok niti okolnosti Tomislavove smrti. Tek se u kasnijim stoljećima pojavljuju izvori koji rekonstruiraju njegov životopis. O kraljevoj smrti i životu pisana su djela poput “Ljetopisa popa Dukljanina” iz 12. stoljeća i Toma Arhiđakon u 13. stoljeću, koji Tomislava opisuju kao osnivača hrvatske kraljevine.
Mjesto kraljeva pokopa nije sa sigurnošću utvrđeno, ali povjesničari smatraju da je sahranjen u crkvi svete Marije u Biskupiji kod Knina, tadašnjem vjerskom i političkom središtu hrvatskih kraljeva. O Tomislavu su pisali autori poput Ivana Lučića u 17. stoljeću, Matije Petra Katančića u 18. stoljeću i Franje Račkog u 19. stoljeću. Zahvaljujući tome, Tomislav je postao neizostavan simbol kolektivnog identiteta Hrvata.
Nakon Tomislavove smrti, hrvatsko prijestolje preuzima Trpimir II. iz dinastije Trpimirovića, koji nastavlja vladati u izazovnim povijesnim okolnostima i čuvati naslijeđe svoga prethodnika. Kralj Tomislav ostaje trajno upisan u kolektivnu svijest hrvatskog naroda kao prvi okrunjeni kralj i simbol srednjovjekovne državnosti. Njegovo ime često se spominje u povijesnim knjigama, udžbenicima, umjetničkim djelima i kroz obilježavanje važnih obljetnica, potvrđujući njegovu ključnu ulogu u oblikovanju hrvatskog identiteta.
